jarney's Last.fm Journal

The Original Wingman

Mon, 6 May 2013 14:29:26 +0000

Sat 4 May – Mac DeMarco, Sean Nicholas Savage

nedavno sam spletom okolnosti završio na koncertu Chuck Propheta
i ugodno se iznenadio kvalitetom izvedbe jer iako sam preslušao
dobar dio Chuckovog opusa nekako nisam ostao impresioniran sa
onim što sam čuo i činilo mi se da svakoj pjesmi nedostaje nešto
da bi pjesma zapravo ispunila svoj puni potencijal
to nešto je vjerojatno bila magija sviranja uživo
bilo kako bilo koncert je bio odličan na kraju a ja sam kasnije
poželio jako puno slušati Elvis Costelloa

na koncertu Mac DeMarcoa sam otprilike znao što mogu očekivati
nije da je njegov glazbeni opus pozamašan tako da je bilo za očekivati
da će bend odsvirati sve više manje poznate hitove i poluhitove
koji svi zvuče dosta slično a opet svaki zvuči posebno na svoj način

kao predgrupa bendu nastupao je Sean Nicholas Savage za kojeg nisam
prije nikada čuo pa se nisam ni potrudio da dođem na početak
njegove gaže za što mi je sad skoro pa žao
kako najtočnije i sa najmanje riječi opisati njegov zvuk
po mojem skromnom mišljenju kao trinaestogodišnji poor man's Morrissey
pod utjecajem bendova kao što su Yazoo i Flock Of Seagulls,
okej i malo Frankie Goes to Hollywood, interpretira romantične cheezy tekstove
duhovito ne znam jel namjerno zabavnih 20ak minuta svirke poslije
Mac DeMarco i njegov prateći bend izlaze na stejđ i počinju svirati

unaprijed treba spomenuti da se knjiga ne prosuđuje prema koricama
i vraća se u knjižnicu na vrijeme
e da htio sam zapravo komentirati malo izgled benda jer blago rečeno
ekipa se stvarno ne trudi baš oko imidža
VJing im predstavlja kratka satirična kompilacija u trajanju od 7 minuta
koja se onda ponavlja tijekom cijelog nastupa
bend standardno zapocinje svoje gaže sa Cooking Up Something Good
onda su još odsvirali The Stars Keep On Calling My Name,
Rock and Roll Night Club, Ode to Viceroy
pa u nekom trenutku i najveći hit Freaking Out The Neighbourhood
slijedi Annie koja je bila jedna od mnogi pjesama sa posvetom
mislim da je netko iz publike zaželio i dobio Baby's Wearing Blue Jeans
My Kind of Woman je poslužila kao uvod za poduži
jamminga na kojem su izmedu ostalog odsvirali dio Take Five
od Dave Bruebecka (malo žešća verzija) , dio Schism-a od Tool-a malo Enter Sandman od Metallice i završili sve skupa sam singalongom na Neil Young-ovu Unknown Legend
mislim ali nisam siguran da je u nekom trenutku odsvirao još
Still Together i možda I'm a Man kao bis
tijekom bisa Mac je zaplesao sa jednim od fanova, onda ga na ramenima
odnio na stejđ gdje su zajedno odpjevali ostatak pjesme
da ne zaboravim spomenuti da je Happy Birthday bio odsviran
u nekoliko navrata kao čestitka bubnjaru Joeyu

sve skupa je bilo veoma sunčano, znojno i veselo iskustvo u kinu Grič
na tragu najboljih iskustva iz Kseta

za Last Fm Gazette
Jarney Szombat

2012

Tue, 4 Dec 2012 19:38:50 +0000

01. Grizzly Bear - Shields
02. Twin Shadow - Confess
03. The xx – Coexist
04. Cloud Nothings - Attack On Memory
05. The Walkmen - Heaven
06. Beach House – Bloom
07. Grimes - Visions
08. Soko - I Thought I Was An Alien
09. Yukon Blonde – Tiger Talk
10. Tame Impala – Lonerism
11. The Evens – The Odds
12. Chairlift - Something
13. Bear In Heaven - I Love You It's Cool
14. Die! Die! Die! – Harmony
15. Frankie Rose - Interstellar
16. Crystal Castles - III
17. Japandroids - Celebration Rock
18. Mac DeMarco - 2
19. Django Django - Django Django
20. Wild Nothing – Nocturne

01. Burial - Kindred [EP]
02. A Place To Bury Strangers - Onwards To The Wall [EP]
03. Daniel Rossen - Silent Hour Golden Mile [EP]

Dr Doolitle

Fri, 13 Jul 2012 21:16:25 +0000

Thu 12 Jul – Kaki King

zanimljivo mi je kako se četvrtak 12i mogao totalno drugačije razviti u nekom drugom paralelnom svemiru u kojem sve ispada baš točno onako kako je planirano dogovor-okupljanje-zabavljanje-i sretan odlazak kući
ponekad je čovjek sretan što je živ tek nekoliko dana kasnije nakon šoka
bilo kako bilo sviđa mi se Rijeka i uvijek mi je bio zanimljiv taj grad
pjesma Let 3a opisuje jedan specifičan aspekt tog grada koji mi se sviđa
i sa svakim novim dolaskom u grad svaka preostala sumnja bude izbrisana
prvi loš znak da nešto neće biti u redu je otkazivanje/nalaženje zadnjeg suputnika samo sat vremena prije okupljanja i polazak iz Zagreba za Rijeku
drugi loš znak bi vjerojatno bio pokušaj ubojstva ljutog starijeg zelenog Volva
na jednoj praznoj zebri u Rijeci koji je u sekundi doletio bez kontrole
dao nam znak da se trebamo zamisliti malo i onda uz škripu guma odlutao negdje dalje u grad upozoravat ljude
kašnjenje koncerta i komplikacije karata bi okarakterizirao kao dva nova loša znaka a tako se nekako razvijala večer
bio sam u jako dobrom i neposrednom društvu a i čak smo usred koncerta za vrijeme sviranja malog Franu Živkovića Žiku (ako sam krivo napisao nije mi žao) uspjeli smo upoznati neke mlade entuzijastične glazbene riječane i riječanke a inače mali Žika je grubo rečeno neizbrušen dijamant koji iako tek sa navršenih 7 godina ima čast svirati kao "predgrupa" za Kaki King
on nas je počastio sa nekakvih pola sata svirke i iako ni on a ni publika, osim njegove prekrasne majke u koju se platonski zaljubila večina muških sudionika publike, nisu baš bili oduševljeni što sve to toliko dugo traje
Kaki King je stupila na mali improvizirani stejđ malo poslije 23:30h i odmah zaprijetila svim visokim ljudima da ustupe svoja mjestu u prednjim redovima nižim članovima publike jer je ona jadna jako mala i onda nikad ne može vidjeti preko visokih ljudi i tako dalje i tako dalje
uglavnom nemam točnu setlistu ali mislim da je koncert započeo sa Bone Chaos At The Castle pa nakon toga jedna novija stvar sa još neizdanog novog albuma pa onda jedna stvar sa prvog albuma ako se ne varam pa onda mislim da je Doing the Wrong Thing bila negdje na redu svaka od tih pjesama je bila odlično odsvirana
mislim da se dosta ljudi divilo samome uštimavanju gitare prije svake pjesme koje samo po sebi zvuči kao neko apstraktno folk prog djelo (a možda sam ipak to bio sam ja impresioniran)
Jessica je odsvirana nekad u nekom trenutku i najavljena je kao pjesma koju je ona napisala kad je imala 15 god što znači prije 18 godina na što je dodala da izgleda veoma mlađahno za svoje godine (sa novom frizuricom meni izgleda kao dečkić u ranim 20ima ali to sam samo ja)
meni je najzanimljiviji dio vezan uz tu pjesmu bio zagrijavanje za svirku
kao nekakav intro u kojem ona pokušava odsvirati uvod ali stalno svira nešto što malo podsjeća na uvod u pjesmu ali to nije to i onda sporije ili brže svira ostale dijelove pjesme kao da traži nekakvu sredinu i onda pjesma počinje
sličnu je stvar izvela na još nekoliko pjesma a između ostalih i na svojoj najpoznatijoj singlici Playing with Pink Noise koju je prema očekivanju odsvirala besprijekorno
mislim da je na red došla još jedna nova neimenovana za nas iz publike pjesma sa novog albuma i iako sjajan instrumental nekako sam uvjeren da bi ona trebala puno češće poraditi malo na nekakvim lyricsima jer svaka njezina pjesma zvuči još bolje uz njezino vrlo lijepo pjevanje
nisam siguran kad i u kojem trenutku je odsvirala pjesmu koja je na youtubu nazvana kao Celtic song a zapravo se zove King (neko britansko prezime na P .. ja bi zasad probao sa Plumlee ... što bi značilo da je stvar King Plumlee???)
prije pjesme je bio lagani dio u kojem je pričala i pokušavala malo opustiti i nasmijati publiku koja već i je bila nasmijana i opuštena pa je sve skupa ispalo dosta nezgodno ali iskreno i simpatično
na bisu je odsvirana još jedna pjesma za koju nisam sad više siguran koja je bila i zasad čekam na neku setlistu da se mogu svega prisjetiti
uglavnom odlična atmosfera, jako zanimljiva gajba taj Jazz Tunel (posebno detalj kad vlak prolazi iznad kafića usred neke od pjesama), vesela ekipa
negativni dio dogodio se nešto kasnije nevezano na koncert i sad zbog tog detalja neću moć slušati Grizzly Bear sa jednakim entuzijazmom, jesti medolino, medvjeđe šape, bilo što sa cvjetnim ili maslačkovim medom, svaki pas koji se zove Medo a ja ga dosad nisam upoznao kada ga konačno upoznam bit ću na trenutak smeten i sjetiti ću se koncerta Kaki King u Jazz Tunelu
mislim da i moja hrpa lima više nikada neće biti ista i za sve je to kriv glupi kalendar i osoba koja je izmislila petak 13.

za LastFM Gazzette
Jarney Szombat

BJ or not to BJ?

Wed, 6 Jun 2012 15:34:28 +0000

Tue 5 Jun – M83, How Convinient

noć je bila vlažna
ceste pune
hrabrih mačaka
koje pretrčavaju cestu

prošlo je skoro deset godina od kad sam otkrio da postoji bend koji se zove M83
prošlo je manje od 70ak sati od kad sam saznao što zapravo znači M u imenu benda i razočaran sam sa tim saznanjem
gledajući nedavno snimku sa njihovog nastupa na Coachelli na youtube-u nisam bio previše impresioniran sa onim što se zbivalo i dešavalo na stejđu
očekivao sam da Anthony Gonzales na počeku svake pjesme pusti matricu, ponekad malo pjeva i ponekad malo svira gitaru ali da sve zapravo dosta podsjeća na DJ set nego na lajv gažu
drago mi je da sam pogriješio

u Tvornicu se naguralo dosta ljudi, ali opet nekako je izgledalo da ima dosta mjesta za skakanje na tekuće hitove sa posljednjeg albuma
predgrupu ne mogu komentirati jer sam veći dio njihovog seta mislio da je to tonska proba za m83 ali kad su pokušavali na tren animirati publiku shvatio sam da to nije slučaj ali to nije ni važno jer oni nisu ni važni za jučerašnji nastup

standardno prema setlistama koje sam čekirao koncert započinje sa Intro, prvom pjesmom sa prošlog albuma gdje uživo dio koji Zola Jesus pjeva na albumu odrađuje Morgan Kirby (nekako mislim da bi joj trebao znati ili zapamtiti ime)
prvo super iznenađenje mi je da je bubnjar grebeno dobar
mislim da AG većinu stvari za vrijeme snimanja albuma i odsvira uživo i onda sve to super izmiksa i isproducira i onda to sve super zvuči
tako da mi činjenica da bubnjevi uživo zvuče super ne bi trebala biti čudna
dobra je i stvar da ta bunjar odlično radi svoj posao
druga stvar je Teen Angst na kojoj se bend joj malo zagrijava i tonac pokušava i uspijeva posložiti sve stvari za posljednji hit singl Reunion
i prvi lom
publika skače, plješće, pleše i pjeva
nakon toga slijedi jedna od mojih favorita Sitting koja je uživo puno eksperimentalnija od elektro dance verzije sa albuma
lavina oduševljenja nastavlja se sa Year One, One UFO pa do genijalne We Own the Sky i ponajbolje stvari sa zadnjeg albuma Steve McQueen
stvari se ugodno smiruju sa Wait koja zvuči prekrasno uživo
nakon toga sviraju obradu od Daft Punka pjesmu Fall koja u izvedbi M83 zvuči baš kao neki uradak sa ranijih albuma
The Bright Flash je pjesma kojoj je zadatak na koncertu bio da smanji doživljaj publike, da se ljudi malo skuliraju jer nakon najslabije pjesme sljedi najbolja
Midnight city je jednostavno fenomenalna stvar koja razvaljuje i na koju svi opet skaču, pjevaju i plešu i onda vrhunac pjesme i genijalna solaža na seksafonu
80s are back baby
A Guitar and Heart pretvara koncert u rave party, nešto na tragu onog dočeka ekipe iz Matrixa nakon dolaska u Zion

bend se nakon kratke pauze na oduševljenje publike vračaju na bis
gđica Kirby jako lijepo otpjeva Skin of the Night sa uz Colours jedinu pjesmu sa prošlog albuma
da se na tren vratim i pohvalim sve što radi gđica Kirby
jer ona sjajno pjeva bilo glavnu ulogu ili back vokale, svira klavijature ili gitaru isto kao i Gonzales sve sjajno
mislim da sam zapravo najviše oduševljen činjenicom da je jedan takav bend toliko energičan i dobar uživo

M83 su i službeno najbolji electro/space/shoegaze/indie/dance bend u svemiru
i koncert je bio prava poslastica

jedina kritika bendu ili koncertu je
glupi pozerski babyface čupavi kvazi basist/gitarist
da se čovjek nije mogao naučiti svirati bas ili gitaru na bilo kojoj od pjesama koje se ionako stalno ponavljaju na setlistama meni je van svakog razuma
bend je inače prije turneje održao audiciju za dodatnog multiinstrumentalistu i poslije ubojstva Kennedya na prvom mjestu i gdje je sakrio sav taj ukradeni novac naš Ivo na drugom mjestu treća najveća enigma za mene u svemiru je kako je taj tupan dobio posao?
teorija zavjere uvijek postoje tako da je zasad najizglednija ta da je kvazi glazbenik iznimno dobar u sportovima u četiri zida i kako grupies nisu što su nekad bili činjenica da je on uredno prošao lječnički značilo je i da je dobio posao
mala mrlja za bend, i čovječanstvo a i vjerojatno za njegove hlače i majicu
za Last Fm Gazzette
Jarney Szombat

My Last.FM Milestones

Tue, 10 Apr 2012 12:00:42 +0000

Last.FM Milestones10000th track: (09 Jan 2006)
The Brian Jonestown Massacre - True Love
20000th track: (01 Aug 2006)
Aberfeldy - Young Forever
30000th track: (23 Dec 2006)
Pixies - Vamos
40000th track: (18 May 2007)
Sufjan Stevens - Tahquamenon Falls
50000th track: (11 Nov 2007)
Badly Drawn Boy - Rachel's Flat
60000th track: (20 Apr 2008)
Minor Threat - Look Back and Laugh
70000th track: (06 Nov 2008)
Eagles of Death Metal - San Berdoo Sunburn
80000th track: (22 Jun 2009)
Radiohead - Anyone Can Play Guitar
90000th track: (16 Jul 2010)
The Radio Dept. - Where Damage Isn't Already Done
100000th track: (11 Jan 2011)
Band of Horses - Monsters
110000th track: (26 Jun 2011)
James Blake - Limit to Your Love
120000th track: (12 Dec 2011)
The Sleepy Jackson - Miniskirt
Generated on 10 Apr 2012
Get yours here

a koji je serijski broj na tvojem biciklu?

Wed, 4 Apr 2012 14:15:04 +0000

Tue 3 Apr – Crippled Black Phoenix

sviđa mi se grad
sviđaju mi se tramvaji
sviđaju mi se drvoredi u cvatu
sviđa mi se grad u proljeće zapravo
sjest na kavu negdje u gradu u predvečerje i uživat u pogledu
kako se radni narod polako vraća u svoju kasnovečernju svakodnevnicu
gledao sam CPP kad su prošli puta došli u Zagreb
svirali su u slabo ispunjenom ksetu pred ljudima
koji su ih za razliku od mene već slušali prije i donekle su znali
što točno mogu očekivati od benda
bend je tada osvirao vrlo dobru gažu, stekli su par novih fanova
i ostali oduševljeni domaćom publikom koja ima tu nekakvu moć
da se stranim glazbenicima jako brzo uvuku pod kožu
ne sjaćam se kad sam zadnji puta bio na nekoj gaži
nekog benda koji je zakasnio sa dolaskom na naše prostore
za barem dva ako ne i tri albuma i po dobrom starom običaju svaki od tih bendova ostao bi impresioniran sa publikom
ta je povezanost benda sa publikom vjerojatno jedan od razloga zašto se bendovi redovito vole vratiti u Zagreb (ako ne računamo Explosions in the Sky)
jučer sam očekivao zapravo dosta više ljudi, gužvu i singalong
dobio sam samo zadnje od navedenog
bend je pomalo izmješao sastav od prošli puta
ne znam jesu li dobili nogu ili su se sami odlučili otići ali više nema
djevojke sa čelom (instrumentom a ne imidžom), poluautističnog izuzetno simpa frontmena, bubnjar je promjenjen, i ne sjećam se žene za klavijaturama (sad ili se poljepšala dosta ili je i ona zapravo nova) i ne da mi se provjeravati činjenice, nisam ja ozbiljan reporter
ne znam jel onaj drugi tip na sintiću isto bio prošli puta mislim da je
uglavnom mislim da ionak imaju jedan sintić viška pa ko da ga i nije bilo
glavna njuška u bendu je i dalje bivši basist Mogwaia koji sad svira ritam gitaru (zaključio sam da jedino on u bendu izgleda dovoljno zanimljivo da bi imao nekakve veza sa bendom kao što je Mogwai)
pa basist koji između ostalog izgleda kao otac novog frontmana
i vodeći gitarist koji je veoma simpatičan momak (neću ništa drugo komentirati vezano za njega), novi frontmen je simpa lik koji između pjesama priča priče koje nisu duhovite ali nekako njegovo pjevanje djeluje dosta bolje i uvjerljivije od prošlog frontmana (čovjek navija za Arsenal i to je kod mene uvijek plus)
nisu ni zabavne ali svejedno se sjajno uklapaju u dinamiku benda
bend je odsvirao sve hitove (Rise and Fall, Troublemaker i Burnt Reynolds) koji su meni poznati ali generalno cijela svirka je bila sadržajna, simpatična i na kraju veoma veoma glasna, ne sjećam se kad sam u životu imao zujanje u ušima kao što to imam danas, skoro sad već dvadesetak sati nakon svirke koja je trajala negdje oko dva i pol sata, imali su neke početne probleme sa mikrofonima, pa je jedna gitara otkazala poslušnost, ali sve u svemu ispalo je veoma životopisno i zanimljivo
pjesme koje mi nisu poznate podsjećaju ili na Deep Purple (znam znam), King Crimson, Mogwai tako da su me jednim dijelom gaže podsjećali na neki prog rock revival bend kaj zapravo možda i jesu ali ipak ima nešto lijepo i suvremeno u njihov zvuku, pristupu i šarmu
singalong na rise and fall plus grljenje gitariste sa publikom uvijek popravi i pojača dojam nadam se da ću imati prilike vidjeti ih opet i da će oni imati više sreće i češće puniti malo veće lokacije od one gdje su nastupali jučer
za last.fm žurnal, Jarney Szombat (konačni i službeni odmak od stvarnosti autobiografski zabilježen)

triple double no assist

Mon, 12 Mar 2012 13:07:46 +0000

da je last.fm moj roditelj bio bi veoma ponosan ili ponosna na mene
u petak sam nakon dosta borbe nekako uz pomoć last.fm kolegice nabaviti kartu za koncert od benda God Is an Astronaut (link na event) bend nisam nešto previše slušao da budem iskren nego onako sa pola uha za vrijeme kada sam radio sve samo ne obraćao pažnju
iako mi se nekako onako usput učinilo da ipak ovo nije bend iz vrha post rock glazbe
(ako će Explosions in the Sky biti bend sa vrha a Mogwai odmah tu negdje držim da će večina fanova reči da je Godspeed You! Black Emperor na trećem mjestu osobno ja sam nekako više štovatelj drugog benda iz Kanade koji je nastao iz GYBE-a i koji sam vidio prošle godine mislim a to su A Silver Mt. Zion)
This Will Destroy You nisam još gledao uživo a koncerta benda Mono se ne sjećam jer sam bio prealkoholiziran
bilo kako bilo u petak navečer Močvara je bila solidno ispunjena i bend je na vrijeme bio donekle spreman za gažu (još jednom nisam imao nikakva očekivanja i nikakve prema bendu jer volim otići na koncert benda i ugodno se iznenaditi)
bend se ljubazno predstavio i počeo svirati neku od svojih pjesama, nije ni važno zapravo koju jer su sve uglavnom slične ako ne i iste
bend je predstavio sljedeću stvar na oduševljenje publike ali meni je zvučalo kao da su ponovili ono što su maločas odsvirali i tako u nedogled
jedina stvar koja mi je ostala u sječanju je imala nekakav jungle beat u uvodu koji je onda nastavljen kao gitarska buka i na kraju pjesme je sve pomalo zvučalo kao da se nekom techno DJ-u zaštekala matrica
bend se usput požalio kako elektro instalacije u Jednistvu tj snaga struje nije dovoljna da bi bend odsvirao maksimalnom glasnoćom
nedavno sam imao priliku i čast pogledati bend Swans koji takođe nisam prije previše slušao i koji je poznat po iznimno glasnim koncertima i oni su svirali na istom prostoru i pritom se nisu žalili na tehničku podršku i uz to oni su me bez nekakvog posebnog napora oduševili i osvojili
bilo kako bilo da su God Is an Astronaut imali još milijun sjajno ozvučenih pojačala držim da bi gaža svejedno bila bezvezna baš kao i što je bend
za sve fanove post rock glazbe preporučio bi da izbrišu sve kaj su skinuli sa internetova od dotičnog benda i da si nabave malo muzike od Scraps Of Tape i vjerujem da neće izgubiti vjeru u post rock

u subotu je bio dosadan dan pa sam se veselio koncertu benda Repetitor koji su svirali navečer u Tvornici ali sam nekako klonuo tijelom i duhom neposredno prije koncerta pa sam se morao podizati uz neprikladnu količinu kofeina koju sadrže 2 big size Red Bulla
mislim da je to zapravo donekle pomoglo ali ne onoliko koliko i sam nastup benda
gledao sam ih do sada 3 i svaki puta bend nije razočarao nego je sa svakim nastupom bio sve bolji i bolji (mislim da su i na Terraneu u kasne psoliejpodnevne sate na velikom stejđu uz veliku količninu vjetra koji je gotovo pobacao članove benda od svoje siline, odsvirali zapravo jako dobro za što su kasnije bili pohvaljeni od nekolko bendova od kojih su najstrastveniji u hvali bili Handsome Furs
ne znam kako je izgledala setlista sa koncerta ali znam da su možda po mojem mišljenju prerano odsvirali 10 puta nedeljno a sve što se dešavalo od početka pa do kraja koncerta je zapravo bilo besprijekorno
mali highlight večeri je bio oduševljeni fan koji je za vrijeme dvije pjesme popeo na stejđ i uz bend malo otplesao (na kraju drugog plesa mislim da se naklonio i poljubio stopala gitaristu/pjevaču benda ali to mi se možda samo učinilo)
bend je odsvirao odličnu gažu, pa zatim kratki bis i mislim da bi trebali napisati još par pjesama da da se mogu ponekad vratiti i na drugi bis
danas su Repetitor po mojem osobnom mišljenju daleko najbolji mladi bend u našim krajevima plus da su im najveća konkurencija desetak godina stariji Seven That Spells i VŽ kolege u usponu Vlasta Popić

[event=]koncert[/event] benda Wilco je bio u nedjelju samo 20ak sati nakon završetka koncerta od Repetitor-a i zujanje u ušima je gotovo prestalo, velesajam je zapravo sjajno izgledao a i skupilo se jako puno ljudi
bend nažalost nisam imao prilike do sad gledati uživo tako da sam se veselio nastupu i iako sam donekle znao što mogu očekivati svejedno sam bio pometen s nogu (nakon 2 i pol sate svirke i doslovno)
mislim da mi se teže sjetiti koje bend stvari nije odsvirao a htio sam da ih odsviraju tako da nema zapravo ni smisla tražiti nešto čega nema
sviđalo mi se kako su odsvirali Spiders (Kidsmoke), žao mi je što su prerano odsvirali Art of Almost jer je zvuk bio previše neuravnotežen na prve dvije pjesme a opet vrhunac koncerta bi mi ipak nekako bila 2 bubnjarska žičana slomova na Via Chicago koji su zvučali kao da je netko bacio klavir na jako dobro ozvučeno stubište
iznenađen sam sa posjetom, iznenađen sam koliko je ljudima bilo svejedno kako izgledaju kad se bacaju, viču, skaču i ljuljaju na hitove benda, a iznenađen sam zapravo da i ja koji sam fizički i metalno nesposoban zapamtiti jedan referen uspio se prisjetiti nekolicinu istoh za vrijeme svirke
i tako generalno dolazim do zaključka da mi je ovo bio jedan od najboljih koncerata koje sam ikada gledao u živo i tako mi je drago da sam živ
Viva la Vida
:D

Bogovi su pali na tjeme

Sat, 3 Mar 2012 13:58:24 +0000

Fri 2 Mar – dEUS

prije dvijetisućešesnaest dana sa zabavnom i dragom ekipom našao sam se na malenom otoku nasred jedne masivne rijeke na jednom poznatom festivalu koji se odžava sada već neko vrijeme u susjednoj državi
stigli smo na kraju nastupa škotskog indie benda Sons and Daughters koji je ozbiljno žario i prašio a posebno plesačica koja je plesala kao zapaljena ciganka a tek je bilo negdje možda 5 sati i sunce je relativno pržilo
svi u bendu su nosili sunčane naočale i izgledali veoma kul
prije nego što su na stejđ skoknuli poznati mađarski bend čije sam ime potisnuo nakon dosta godina psihoterapije i prije nego je stejđ zauzeo bend zbog kojeg smo zapravo i došli u ovu daleku stranu i svima nepoznatu zemlju bend koji se inače odaziva na naziv krugovalniradioprijemnikglava znači prije svih na stejđ je stupio zanimljiv belgijski bend koji se skromno nazvao dEUS
nekoliko mjeseci prije tog festivala otkrili smo divan opus tog strašnog benda i zaljubili se u njihove najljepše hitove osobno najviše u Ideal Crash koji će mene svaki puta automatski asocirati na OK Computer 2.0 belgijska varijanta
ne znam koliko sam zapravo razuman sa tim stavom ali oprostit ću si ako mi svi ostali oproste
jučer sam imao veliku želju da prije koncerta skoknem na Zagrebdox i malo se kulturno uzdignem uz Četiri jahača ali prodavači karata nam nisu bili skloni i odlučili su prodati sve karte i napuniti dvoranu bez nas što je ja mislim veoma zločesto od njih
razočaran sam pomalo odazivom publike iako na neki način shvaćam da je dEUS dosta teško reklamirati prijateljima kojima se obično čini apsurdno davati svoticu veću od 100 kuna za bend koji im zvuči kao da ne žele odsvirati nešto katarzično na što bi njihovi novi potencijalni fanovi skakutali i ozljeđivali se pritom u strasnom zanosu nego se radije oslanjaju na brdo slow jamova i melodične refrene
e da stvar je u tome da je bend freking dobar i katarzičan kada ga se uživo sluša
doživljaj za svaku stvar je nemoguće doslovno predočiti novom slušatelju koji se pokušava navuči na bend sa nekom novim singlicom sa zadnjeg albuma
na koncertu sam se našao uz pomoć kolegice koja mi je omogućila ulaz u Tvornicu po diskontnoj cijeni tako da mi je to odmah uljepšalo cijeli doživljaj
tristotinjak ljudi ljudi koji se tamo našlo znalo je otprilike što mogu očekivati i vjerujem da su svi dobili upravo ono što su i očekivali ako čak ne i trunkicu više
bend je započeo sa The Final Blast na kojoj su malo trenirali tonca i zapravo radili završna podešavanja na zvuku
Zvuk se malo popravio na The Architect jednom od svježijih hitova sa pretposljednjeg albuma Vantage Point
Poslije slijedi Constant Now pa Oh Your God i onda Easy
sve kao lijepa priprema za Insant Street na kojoj su totalno razvalili
ne znam zašto ali ta me stvar na neki čudan način oduvijek podsjećala na Paranoid Android
ali opet kakva je razlika tu pjesmu čuti uživo nemoguće je opisati riječima ili znakovima
nakon hita sljedi još jedan genijaln stari hit u Theme From Turnpike koji isto tako barem 19 puta zvuči bolje uživo nego na ploči a na ploči ne na cdeu zvuči veličanstveno lijepo
fora je u tome da se bend odlučuje uživo ubrzati sve silne slow jamove tako da sve skupa zvuči brilijantno
slijedi lagani smiraj sa Dark Sets In i onda lijepa Nothing Really Ends nakon koje kreće Ghost
situacija se pomalo zakuhtava sa Keep You Close i onda sa prekrasnom poslasticom Little Arithmetics koja prati uobičajen obrazac sjajnih pjesama koje su lijepe na radiju ali još maestralnije uživo
prvi dio seta završava sa Bad Timing
pa onda malo duži pljesak i kreće bis na kojem se vidi da se bend polako ali sigurno zaljubljuje u svoju novu/staru publiku koju prvi puta zabavljaju na domaćem terenu
Tom Stajskičovjek se zapravo u ime cijelog benda pozvao nazad na ljeto, jesen ili bilokad glavno da se svi skupa opet vidimo tj da mi njih opet vidimo (hihoćemo se kao školarke)
Serpentine još jedan prekrasan bombončić koji otvara bis
Sun Ra nastavlja a sa Roses bend podiže atmosferu do vrhunca i zatvara prvi bis i onda nakon kraćeg odlska sa stejđa uz ovacije publike bend se opet vraća
sviraju odličnu Morticiachair i onda zaključuju priču sa genijalnom žesticom za kraj u obliku Suds & Soda pjesmom koja inače služi za vrbovanje novih dEUS fanova a recept za to je sljedeći
na domaćem stereu/radiju/zvučnom sistemu koji je pritom pojačan do maksimuma i smješten u nazovimo to dnevni boravak u kojem se nalazi samo stolić za kavu na kojem je izložena nekakva mrtva priroda i neka filozofska literatura
bas koji dominira ovom pjesmu animira mrtvu prirodu na stoliću koja pulsira u ritmu na koji se potencijalni novi fan koncentrira i onda ritmično skačući s lijeve na desnu ili s desne na lijevu nogu pleše/skače u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko stolića i postaje vjernik i svjedok
dEUS je bio prekrasan i veselim se unaprijed sljedećem susretu
a sad kreću pripreme za Wilco iako ne treba ni zanemariti činjenicu da je dan ranije Repetitor u gradu

Fleetwood Mac

Sat, 4 Feb 2012 12:43:10 +0000

Fri 3 Feb – Bernays Propaganda, Cripple and Casino

jučer sam bio u velikoj dilemi
izašavši van i vidjevši da je zapravo napadalo dosta snijega
a kako imam sat vremena vožnje do tvornice nisam bio previše oduševljen sa idejom da ću voziiti po snijegu (prošle godine sam imao nekoliko zapravo 3 sniježna izljetanja s ceste sva 3 bez materijlne štete ali sa utvrđenom činjenicom da se zapravo ne može dobro i precizno voziti po snijegu sa ljetnim gumama
jučer sam bio malo spremniji jer sam imao zimske gume
kad malo bolje razmislim imao sam i još jedno izlijetanje sa ceste sa minimalnom materijalnom štetom ali sa vozilom koje je imalo zimske gume
pustio sam si veselu punk garažnu kompilaciju i bio sam spreman za vožnju
kod vožnje po snježnoj mećavi sviđa mi se pogled kroz vjetrobransko staklo koje dosta posjeća na onu scenu iz Star Treka trenutak prije nego se neka od svemirskih letjelica sprema uskočiti u warp
izgleda da je ekipa iz Holdinga jučer bila nešto neraspoložena i pospana jer su prometnice u gradu bile skroz neočišćene isto što mi je dosta zbunjujuće jer na svim medijima već nekoliko dana najavljuje se snijeg i nevrijeme ali izgleda da to nije previše diralo sve kumove i rođake koji su trebali biti malo spremniji za akciju jučer i barem posipati kolnik sa soli koji su morali uvesti iz neke zemlje koja ima more jer kod nas nema jeftine soli za ceste
pa običaju zakasnio sam na predgrupu Cripple and Casino u kojoj sviraju dobri ljudi a uspio sam čuti samo posljednje dvije stvari dok sam čekao ispred ulaza da mi frend donese kartu
sviđalo mi se zapravo sve što sam čuo a posebno bas za koji sad ne znam više tko svira u bendu a sjećam se da ga je u početku kada je bend tek počeo svirati svirao jedan (o)kultni mladić a i bubnjevi su mi uvijek dobri jer ih generalno servisira čovjek na kojeg sam do sad barem tri puta slučajno naletio na autobusnom kolodvoru (čovječe zbilja kaj ti tam stalno radiš? avion, bilotko?)
e da i glazbenica mi se čini sve bolje i bolje pjeva/dere se i zbog toga mi je drago jer domaći mladi bendovi nekako imaju tendenciju da super zvuče na početku ali onda se kasnije razvodne ali čast iznimkama
inače sam veliki plan bendova gdje se vokal jako lijepo dere tako da mi ovogodišnji napad na memoriju od Cloud Nothings-a najljepše nešto što sam čuo već dugo vremena
(sviđa mi se da je album samo 8 pjesama kratak/dug i da je svaka pjesma odlična i neovisna za sebe a opet super kao cjelina sve skupa na albumu a ako se okrene raspored pjesama album opet super zvuči kao cjelina)
moram priznati da sam otišao na koncert iako nisam zapravo ni slušao Barnays Propaganda bend ali mi se sviđalo ime benda jer me asocira na moj autoimuni projekt bend
i oni su me zapravo oduševili na prvu odmah
u prvih par stvari zvučali su mi dosta neuravnoteženo i kao da se traže pomalo
na trećoj pjesmi odlučili su da će odsvirati makedonsku inačicu !!! benda i ja sam s time bio više nego zadovoljan
odličan je bio bubnjar koji nije previše komplicirao, basista je svako malo igrao igru kukavice/zurenja (ono kad se natječeš s nekim tko će prvi trepnuti) sa publikom i uvijek izgubio ali njegov nervozan i stalno zaposlen bas je možda i najbolji dio benda
jako mi se sviđalo kako je gitarist nenametljivo aranžirao svaku stvar i sad mi je još više žao što nikako da naučim svirati istu
pjevačica je od samog početka koncerta bila u misji sa nekoliko lijepih poruka o tome da će cijelome bendu biti drago ako se netko iz publike na kraju koncerta malo zamisli i ostane taknut ljepotom i žarom svirke koje su netom čuli
nisam skužio onu priču da trebam ostaviti otvorena vrata psima lutalicama navečer
super svirka genralno i isplatilo se odslušati bend
generalno postajem lagani fan makedonske scene jer mi je jako loše posjećeni prošlugodišnji koncert u Medici od PMG Kolektiva bio jedan od najboljih koje sam čuo prošle godine
sve u svemu dobra večer a čak je i after zvučao zanimljivo i vjerojatno bi bio dobar da je ostalo više od 15 ljudi na istome
jednini minus bio je jedan doslovno smrdljiv momak koji je cijelu večer dobacivao nekakve loše pošalice i nekontrolirano skakao za vrijeme svih pjesama i poljevao kolege slušaoce sa točenom pivom
saberi se druže
povratak doma uz sličan scenarij kao i na putu na koncert je bio ljepši uz dobar soundtrack

Bara fala na štruklima

Wed, 7 Dec 2011 11:32:09 +0000

Tue 6 Dec – The Plastic People of the Universe

neku večer po povratku kući sa koncerta glazbeno radne zajednice zvane Lamb
imao sam jednu veoma tužnu a opet neobičnu i zapravo paradoksnu situaciju
znači vozio sam doma prijatelje i vani je bila gusta magla a ja sam vozio
možda malo prebrzo za tekuće uvjete bilo kako bilo prijatelji su sretno dostavljeni do vlastitog praga a ja nastavljam put kući po isto tako veoma gustoj magli ali ovaj puta puno opreznije jer bolje da vrag ne odnese šalu sudbina je bila takva da sam u jednom trenutku pri skromnoj brzini od 40km/h naletio na jadnog žutog mačka koji je iznenada osjetio da treba i može pretrčati cestu ispred mojeg auta ali sreća nije bila na njegovoj strani barem u ovome životu bilo kako bilo mačak je oteturao dalje negdje po novi život da stvar zapravo bude bizarna udarivši tog mačka popravio sam si lijevi far na autu koji je tamo još od snježne 2009e nastradao u okršaju sa jednom rampom baš je bizaran život ponekad
na koncert mi se nije dalo ići jer sve što sam odslušao bilo je 3 videospota na youtubeu a ni jedan od prijatelja koje sam žicao da mi dođu praviti društvu na koncertu nije bio zainteresiran uz to nisam ništa pametno radio cijeli dan pa sam se osjećao uškopljeno, zaglavljen u trećoj brzini i da stvar bude gora dragi mi Arsenal igrao je revijalnu tekmu u Grčkoj
nekako sam stigao do Močvare i mislim da sam bio sedma osoba ne računajući osoblje koja se pojavila tamo ništa nije izgledalo obećavajuće k tome da jednini pravi frend koji se odazvao mojem pozivu malo kasni frend je stigao prije samog početka koncerta i do onda se prostor solidno popunio kako je meni tada izgledalo
sa ekipom koja je do tada gledala neki od filmova na festivalu ljudskih prava koji se održava u susjednom prostoru bend se sastoji od mlađahnog bubnjara koji skoro pa ima futbalerku, gitariste srednjih godina prosjećnog izgleda, u odnosu na ostatak benda mlađahnu basisticu, debeljuškastog simpatičnog klavijaturistu/orguljaša,
vionilistu koji pomalo podsjeća na J Masicsa i Gandalfa koji je srece i duša benda i usput svira nekoliko puhaćih instrumenata
prva stvar je započela i odmah me bend podsjetio na najbolji lajv bend na svijetu, naravno na The Ex nije loš početak nakon toga bend nastavlja u sličnom smjeru samo sada se zadržavajući u vodama King Crimsona (posebno gitarist koji je sjajno oponašao Roberta Frippa veći dio večeri), malo su na trenutke vukli i na dEUS i na Dirty Tree, pa onda malo na trenutke zapeli u soft rock vodama Steely Dana stvarno impresivno za staročeški bend a ionako sam dosta promašio sa referencama bend je svirao 2 seta od po 50ak minuta i jedan bis od dvije pjesme i sve skupa negdje oko 2 sata svirke svaka stvar je bila posebna priča za sebe jer od 6 članova benda njih 5 pjeva, ponekad i nekoliko njih odjednom
svatko u bendu odlično svira svoj instrument i sjajno sve u svemu komplimentiraju jedan drugome mislim zapravo siguran sam da mi je ovo jedan od top 3 gratis koncerta u karijeri Cheap Time i Noncommittal Jokari Players u Spunku su tu negdje u vrhu sa jučerašnjim koncertom sjajna je stvar da mi za dobar koncert nije bilo potrebno biti pijan, nisam čak ni spavao sa basisticom jednostavno bend je sjajno odsvirao svoje i uljepšao mi dan, večer i ostatak tjedna plus nadam se da glavni striček iz benda nije umro na kraju jer čovjek je već u godinama i teško mu je stajati duže od 5 minuta pa svako malo ima pauzu pa je tako jučer zbrisao na polovici bisa i više se nije vraćao
mislim da ću zbog njega početi više sluišati glazbenike koji se služe puhaćim instrumentima a i saksofon je totalno in opet
Miles Davis here we go

PS anabel oprosti na pravopisnim pogreškama